7 Jer kad se zemlja natopi kišom što na nju često pada i kad rađa dobrim plodovima korisnima rataru, prima blagoslov od Boga.
8 Ali rastu li na njoj samo trnje i drač, odbačena je, pod prokletstvom, i bit će spaljena.
9 Iako tako govorimo, uvjereni smo, dragi moji, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Jer Bog nije nepravedan. Neće zaboraviti vaše djelo: da ste mu iskazali ljubav brinući se o drugoj braći, što i sada činite.
11 Žarka nam je želja da sve do konca budete tako gorljivi da se ispuni vaša nada.
12 Tako nećete duhovno otupjeti i postati ravnodušnima, nego slijediti primjer onih koji su zbog svoje vjere i strpljivosti postali baštinicima Božjih obećanja.
13 Kad je Bog Abrahamu dao obećanje, kako se nije imao zakleti kime većim, zakleo se samim sobom: