5 O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6 Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.
7 Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
8 'Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. 'Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš', reče mi.
9 Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10 Rekao sam: 'Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: 'Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'
11 Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.