1 Tri dana pošto je preuzeo vlast nad pokrajinom, Fest iz Cezareje ode u Jeruzalem.
2 Ondje mu veliki svećenici i drugi židovski uglednici iznesu tužbu protiv Pavla. Preklinjali su ga da se smiluje
3 i pošalje Pavla u Jeruzalem jer su spremali zasjedu da ga putem smaknu.
4 Ali Fest odgovori da je Pavao u zatvoru u Cezareji te da će i on uskoro onamo.
5 "Ovlastite nekolicinu da pođu sa mnom", reče stoga. "Ako je taj čovjek što skrivio, neka ga optuže."
6 Osam ili deset dana potom vrati se u Cezareju. Sutradan sjedne na sudački stolac i zapovjedi da dovedu Pavla.
7 Kad uđe Pavao, židovski vođe iz Jeruzalema okruže ga i iznesu protiv njega mnoge teške optužbe koje nisu mogli dokazati.
8 Pavao se branio: "Nisam zgriješio ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara."
9 A Festus ga, želeći ugoditi Židovima, upita: "Jesi li voljan poći u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi u mojoj nazočnosti?"
10 Pavao odgovori: "Ne. Stojim pred carevim sudom, gdje mi se i treba suditi. Dobro znaš da tim Židovima nisam ništa skrivio.
11 Ako sam pak zaista skrivio što zaslužuje smrt, ne bježim od toga. Ali ako me ovi ovdje neopravdano tuže, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!"
12 Fest se na to posavjetuje s Vijećem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!"
13 Nakon nekoliko dana dođu kralj Agripa i njegova sestra Berenika u Cezareju pozdraviti Festa.
14 Kako su se ondje zadržali nekoliko dana, Fest ispriča kralju o Pavlu. "Tu je neki čovjek što ga je Feliks ostavio u zatvoru", reče.
15 "Dok sam bio u Jeruzalemu, veliki svećenici i starješine optužili su ga i zatražili da ga osudim.
16 Odgovorio sam im da Rimljani ne običavaju kazniti čovjeka a da mu ne sude. Prije toga valja optuženika suočiti s tužiteljima i dati mu prigodu da se brani od optužbe.
17 Kad su dakle skupa sa mnom doputovali ovamo, odmah sam sutradan, bez odgađanja, sjeo na sudački stolac i zapovjedio da dovedu tog čovjeka.
18 Ali tužitelji koji su stajali oko njega nisu ga optužili ni za što od onoga što sam ja pretpostavljao.
19 Riječ je bila o nečemu prijepornom glede njihove vjere, o nekakvome Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ.
20 Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitao sam ga bi li htio poći u Jeruzalem da mu ondje za to sude.
21 Ali prizivom je zatražio da se podloži presudi njegova Veličanstva. Zato sam zapovjedio da ga čuvaju u zatvoru dok ga ne pošaljem caru."
22 "Htio bih i ja čuti tog čovjeka", reče Agripa. "Čut ćeš ga sutra", odgovori Fest.
23 Sutradan tako Agripa i Berenika uđu u dvoranu s velikim sjajem, praćeni vojnim zapovjednicima i najvećim gradskim uglednicima. Na Festovu zapovijed dovedu Pavla.
24 Fest tada reče: "Kralju Agripa i svi nazočni, evo čovjeka zbog kojega me svi ovdašnji i jeruzalemski Židovi salijeću vičući da ga smaknem.
25 Ali nisam utvrdio da je učinio išta zbog čega bi zaslužio smrt. Kako se on sam prizvao na cara, odlučio sam ga caru i poslati.
26 Ali nemam o njemu što pouzdano napisati caru. Zato sam ga izveo pred vas, posebice pred tebe, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage znao što napisati.
27 Jer doista je besmisleno poslati zatvorenika caru a ne navesti za što se optužuje!"