1 Isus se vrati na Maslinsku goru,
2 no rano sljedećeg jutra opet dođe u Hram. Mnoštvo se ubrzo okupi oko njega, a on sjedne i počne ih poučavati.
3 Dok je govorio, židovski poglavari i farizeji dovedu mu neku ženu uhvaćenu u preljubu. Postave ju ispred radoznaloga mnoštva.
4 "Učitelju," rekoše Isusu, "ova je žena zatečena u sâmome činu preljuba.
5 Mojsijev nam zakon kaže da bismo ju trebali kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 Htjeli su ga navesti da kaže nešto zbog čega bi ga mogli optužiti, ali Isus se samo sagnuo i počeo pisati prstom po prašini.
7 Kako su i dalje zahtijevali da im odgovori, on se uspravi i reče im: "Pa dobro, kamenujte ju - ali neka prvi baci kamen na nju onaj od vas koji još nikada nije zgriješio!"
8 Zatim se ponovno sagne i nastavi pisati po tlu.
9 A vjerski se poglavari krišom raziđu jedan po jedan, počevši od najstarijega. Isus ostane ispred mnoštva sam sa ženom.
10 Opet se uspravi i reče joj: "Gdje su tvoji tužitelji, ženo? Zar te nijedan nije osudio?"
11 "Nijedan, Gospodine", odgovori žena. A Isus joj reče: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više!"
12 Isus ponovno reče narodu: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko me slijedi, neće se spoticati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u život."
13 Farizeji mu odgovore: "To što o sebi govoriš nije istina!"
14 Isus reče: "Govorim istinu, iako svjedočim sam o sebi, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi to ne znate.
15 Vi o meni sudite prema ljudskim mjerilima, ali ja nikoga ne osuđujem.
16 A i kad bih sudio, bio bi to potpuno pravedan sud jer nisam sâm - uza me je Otac koji me poslao.
17 Vaš zakon kaže da svjedočanstvo dvojice, ako je istovjetno, valja prihvatiti kao istinito.
18 Evo, ja svjedočim za sebe, a moj je Otac koji me je poslao drugi svjedok."
19 "Gdje ti je Otac?" upitaju ga. Isus im odgovori: "Ne znate tko sam ja, pa ne znate ni tko mi je Otac. Kad biste mene poznavali, znali biste i njega."
20 Isus je sve to rekao u hramskoj riznici dok je poučavao u Hramu. Pa ipak, nisu ga uhitili jer još nije došlo njegovo vrijeme.
21 Poslije im Isus ponovno reče: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem, vi ne možete doći."
22 Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti? Na što je mislio kad je rekao: 'Kamo ja idem, vi ne možete doći'?"
23 On im tada reče: "Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam.
24 Eto, zato sam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ne povjerujete li da sam onaj koji kažem da jesam, umrijet ćete u svojim grijesima."
25 "Reci nam tko si", tražili su. On odgovori: "Ja sam onaj koji vam od početka i tvrdim da jesam.
26 Imao bih mnogo toga za vas kazati i osuditi vas za mnogošto, ali neću jer govorim samo ono što mi kaže onaj koji me poslao, a on je Istiniti."
27 Oni, međutim, nisu razumjeli da im govori o Ocu.
28 Stoga Isus reče: "Kad podignete Sina Čovječjega na križ, shvatit ćete da sam ja taj i da vam nisam govorio vlastite misli, nego samo ono što me je Otac naučio.
29 Onaj koji me je poslao sa mnom je. Ne ostavlja me samoga zato što uvijek činim ono što je njemu ugodno."
30 Mnogi koji su ga čuli da to govori povjeruju u njega.
31 Tada Isus reče Židovima koji su mu povjerovali: "Uistinu ste moji učenici ako živite onako kako vam kažem.
32 Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi."
33 "Ali mi smo Abrahamovi potomci", kazaše oni. "Nikad nismo nikome robovali. Kako to misliš - 'oslobodit će vas'?"
34 Isus im odgovori: "Svi ste vi robovi grijeha.
35 Rob nema stalnog mjesta u obitelji, ali sin joj zauvijek pripada.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.
37 Znam da ste Abrahamovi potomci, ali ipak me neki od vas žele ubiti jer moja riječ ne nalazi odjeka u vašim srcima.
38 Govorim vam ono što sam vidio kad sam bio kod Oca. Ali vi ipak slijedite savjet svojega oca."
39 "Naš je otac Abraham", odgovore oni. "Da vam je Abraham otac," reče im Isus, "slijedili biste njegov dobar primjer.
40 Umjesto toga, pokušavate me ubiti - samo zato što sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Takvo što Abraham nikad ne bi učinio!
41 Ne; kad tako postupate, slušate svojega pravog oca." "Nismo mi rođeni iz preljuba - naš pravi otac je sâm Bog", odgovore mu.
42 Isus im reče: "Kad bi bilo tako, voljeli biste i mene jer sam od Boga izišao i došao k vama. Nisam sâm došao, nego me je on poslao.
43 Zašto ne možete shvatiti što vam govorim? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Jer vam je otac đavao, pa volite činiti zlo koje on čini. On je od početka ubojica i mrzi istinu, jer u njemu nema ni trunka istine. Kad laže, govori što je njegovo jer je lažac i otac laži.
45 Zato meni ne vjerujete kad vam govorim istinu.
46 Koji mi od vas može dokazati i jedan jedini grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Komu je Otac Bog, rado sluša Božje riječi. Vi ih ne slušate zato što niste njegova djeca."
48 "Nismo li mi dobro rekli da si Samarijanac i da si opsjednut zloduhom?"
49 Isus reče: "Nisam ja opsjednut zloduhom, već poštujem svojeg Oca, a vi me prezirete.
50 Ionako ne tražim da sebe proslavim. Bog tako želi i On je sudac.
51 Zaista vam kažem, tko je poslušan mojim riječima, nikada neće umrijeti."
52 "Sad znamo da te opsjeo zloduh", rekoše mu židovski vođe. "Abraham je umro kao i najveći proroci, a ti pak tvrdiš da onaj koji sluša tvoje riječi neće nikad umrijeti.
53 Zar si ti veći od našeg oca Abrahama, koji je umro? I od proroka, koji su pomrli? Pa kime se ti praviš?"
54 Isus im tada reče: "Hvalim li sâm sebe, to ništa ne vrijedi - no mene proslavlja moj Otac. Za njega vi tvrdite da je vaš Bog,
55 a uopće ga ne poznajete. Ali ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažac kao i vi. No istina je da ga poznajem i da slušam njegove riječi.
56 Vaš se otac Abraham radovao mojemu dolasku. Vidio ga je i jako se razveselio."
57 Židovski poglavari rekoše: "Nemaš još ni pedeset godina, a kažeš da si vidio Abrahama!"
58 Isus im odvrati: "Zaista vam kažem, Ja jesam, još prije nego što je Abraham i rođen."
59 Nato židovski poglavari pograbe kamenje da ga ubiju, ali Isus kradomice iziđe iz Hrama.