1 Isusu pristupe neki farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema te ga upitaju:
2 "Zašto tvoji učenici krše stare židovske predaje? Ne drže se tradicije obrednoga pranja ruku prije jela."
3 On im odgovori: "A zašto vi zbog svoje predaje kršite Božje zapovijedi?
4 Bog je rekao: 'Poštuj oca i majku!' i 'Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!'
5 Ali vi velite: 'Kaže li tko ocu ili majci: pomoć koju biste od mene dobili darovat ću Bogu',
6 nije im dužan iskazati poštovanje brinući se o njihovim potrebama. Tako kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje.
7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
8 'Ovaj me narod štuje samo usnama, ali srce im je daleko od mene.
9 Uzalud me štuju jer kao moje učenje poučavaju ljudske zapovijedi.'"
10 Dozove tada mnoštvo pa im reče: "Slušajte i pokušajte razumjeti!
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što izlazi iz njih!"
12 Tada mu priđu učenici. "Znaš li da su se farizeji sablaznili na to što si rekao?" upitaju.
13 "Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski otac iščupat će se skupa s korijenom.
14 Pustite ih! To su slijepi vođe slijepaca! A kad slijepac vodi slijepca, obojica završe u jarku."
15 Petar ga zamoli: "Protumači nam tu prispodobu!"
16 "Zar još ne razumijete?" reče Isus.
17 "Ne shvaćate li: sve što uđe na usta ode u trbuh i izbacuje se u zahod.
18 Ali zle riječi izlaze iz srca i onečišćuju čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, blud, krađe, klevete, laži i kletve.
20 To onečišćuje čovjeka! Neće čovjek biti nečist pred Bogom ako jede a da prije toga nije obavio obredno pranje ruku."
21 Isus zatim ode iz Galileje na sjever, u tirski i sidonski kraj.
22 Neka žena, Kanaanka, koja je ondje živjela, dođe k njemu i poviče: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kćerka mi je teško opsjednuta!"
23 Ali Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: "Reci joj da ode jer viče za nama!"
24 On reče: "Poslan sam da pomognem Židovima, izgubljenim ovcama Izraela, a ne drugim narodima."
25 Ali ona priđe, ničice mu se pokloni i reče: "Gospodine, pomozi mi!"
26 "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psima", reče joj.
27 "Nije, Gospodine", odgovori ona. "Ali i psi pojedu ostatke koji padnu s gospodarova stola."
28 Velika je tvoja vjera, ženo!" reče joj Isus. "Neka ti bude što želiš!" I njezina kćerka odmah ozdravi.
29 Isus ode odande do Galilejskog jezera, popne se na goru i sjedne.
30 K njemu nagrne silno mnoštvo vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge bolesnike te mu ih polože do nogu. On ih sve iscijeli.
31 Zadivljeno time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, mnoštvo je slavilo Izraelova Boga.
32 Isus pozove učenike i reče im: "Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti."
33 Učenici odgovore: "Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?"
34 "Koliko hrane imate?" upita Isus. "Sedam kruhova i nekoliko ribica", rekoše.
35 Isus zapovjedi mnoštvu da posjeda na zemlju
36 te uzme sedam kruhova i ribe, zahvali Bogu, razlomi ih i dade učenicima. Oni ih razdijele mnoštvu.
37 Svi su se do sita najeli i još su ostacima napunili sedam košara!
38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.
39 Isus otpusti narod, uđe u lađu i ode u magdanski kraj.