1 Ugledam zatim Jaganjca kako stoji na gori Sionu i s njim sto četrdeset četiri tisuće koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegova Oca.
2 Začujem s neba zvuk poput huke velikog vodopada i tutnjavu silna groma, sličnu svirki mnoštva citara.
3 Pjevali su novu pjesmu pred Božjim prijestoljem, pred četirima bićima i pred starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset četiri tisuće otkupljenih sa Zemlje.
4 Oni su čisti jer se nisu okaljali sa ženama. Prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao posvećeni Bogu i Jaganjcu.
5 Preko njihovih usta nije prešla laž. Besprijekorni su.
6 Ugledam još jednog anđela kako leti nebom noseći vječnu Radosnu vijest stanovnicima Zemlje - svakome narodu i plemenu, jeziku i puku.
7 "Bojte se Boga!" vikao je. "Dajte mu slavu jer je došao čas njegova suda! Poklonite se njemu koji je stvorio Zemlju i nebo, more i izvore!"
8 Za njim je letio drugi anđeo govoreći: "Pao je! Pao je veliki Babilon koji je sve narode opio vinom gnjeva i svojega bluda."
9 Za njima je išao i treći anđeo glasno vičući: "Tko god se klanja Zvijeri i njezinu kipu i tko primi žig na čelo ili na ruku,
10 pit će nerazvodnjeno vino Božjega gnjeva - već je natočeno u čašu njegove srdžbe. Bit će mučen ognjem i gorućim sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem.
11 Dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu i koji su primili žig s njezinim imenom.
12 Na tomu se temelji postojanost svetih, onih koji su poslušni Božjim zapovijedima i vjeruju u Isusa.
13 Začujem glas s neba: "Zapiši: odsad su blaženi oni koji umiru u Gospodinu. Da, tako kaže Duh: otpočinut će od svojih napora jer ih prate njihova djela."
14 Ugledam zatim nekoga sličnog čovjeku kako sjedi na bijelom oblaku, sa zlatnim vijencem na glavi i s oštrim srpom u ruci.
15 Drugi anđeo iziđe iz hrama i dovikne jakim glasom onomu na oblaku: "Zamahni srpom i žanji! Kucnuo je čas. Zemaljska je žetva sazrela."
16 Anđeo na oblaku zamahne srpom prema Zemlji i cijela je Zemlja požnjevena.
17 Iz nebeskoga hrama iziđe još jedan anđeo. I on je u ruci imao oštar srp.
18 Njemu pak dovikne anđeo na žrtveniku, koji ima vlast nad ognjem: "Zamahni srpom i poberi grožđe u zemaljskom vinogradu jer je sazrelo za Sud!"
19 Anđeo zamahne srpom prema Zemlji i obere zemaljski vinograd. Ubrano grožđe ubaci u tijesak Božjega gnjeva.
20 Gnječilo se u tijesku izvan grada, a krv iz tijeska poteče tristo kilometara daleko. Bila je konjima do uzda.