13 Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru.
14 Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su "dovoljno dobri" u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno.
15 Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!)
16 Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju.
17 U Svetome pismu o tome piše: "Postavljam te za oca mnogih naroda." Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo.
18 Kad je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda i rekao: "Tvoji će potomci biti brojni poput zvijezda", Abraham mu je povjerovao iako se to obećanje činilo neostvarivim.
19 Abraham se nije pokolebao u vjeri iako je znao kako je u dobi od stotinu godina prestar da bude otac i kako njegova žena Sara ne može imati djecu.