1 Ne znate li, braćo - govorim poznavateljima Zakona - da je čovjek podložan zakonskim odredbama samo za života?
2 Da pojasnim: udanu ženu zakon veže za muža dok je on živ. Ali ako on umre, zakon o braku više se na nju ne odnosi.
3 Kad bi se udala za drugoga za muževa života, počinila bi preljub. Ali ako joj muž umre, taj ju zakon više ne obvezuje i ne čini preljub ako se uda.
4 Tako ni vas, draga braćo, Zakon više ne obvezuje jer ste umrli njegovoj vlasti kad ste s Kristom umrli na križu. Sada ste ujedinjeni s njim koji je uskrsnuo od mrtvih. Zato možete roditi dobrim rodom, to jest dobrim djelima za Boga.
5 Dok je nama još vladala naša stara narav, Zakon je u nama budio grešne želje koje su rodile zlim djelima i donosile smrt.
6 Ali sada smo oslobođeni Zakona jer smo umrli s Kristom i nismo više pod zakonskom stegom. Sada zaista možemo služiti Bogu - ne više na stari način, držeći se slova Zakona, nego na novi način - po Duhu.
7 Znači li to da je Božji zakon grešan? Nipošto! Nije grešan, nego me je upozorio na moj grijeh. Nikada ne bih spoznao da je požuda zlo da Zakon nije rekao: "Ne poželi!"
8 Ali grijeh je iskoristio priliku zbog Zakona i pobudio u meni svakovrsne zabranjene želje. A bez Zakona grijeh ne bi imao takvu moć.
9 Nekoć nisam razumio što Zakon zahtijeva. Ali kad sam spoznao istinu, shvatio sam da sam prekršio Zakon i da sam grešnik osuđen na smrt.
10 Tako me je dobar Zakon, koji mi je trebao pokazati put života, umjesto toga osudio na smrt.
11 Grijeh je iskoristio Zakon da me prevari; poslužio se dobrim Zakonom da me učini osuđenikom na smrt.
12 Pa ipak, Zakon je svet, pravedan i dobar.
13 Kako je to moguće? Zar me je dobri Zakon natjerao u smrt? Nipošto! Grijeh je iskoristio to što je dobro da na mene navuče smrtnu osudu. Grijeh je dakle najveće zlo: koristi dobre Božje zapovijedi u zle svrhe.
14 Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama - prodan sam grijehu kao gospodaru.
15 Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim.
16 A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar.
17 Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo.
18 Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga.
19 Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim.
20 Ali ako činim ono što ne želim, onda to zapravo i ne činim ja, nego grijeh koji je u meni.
21 Zaključujem dakle da vrijedi pravilo: kad želim činiti dobro, nameće mi se zlo.
22 Svim svojim nutarnjim bićem uživam u poslušnosti Božjemu zakonu.
23 Ali još jedan zakon, koji se bori protiv mojega uma, djeluje u mojim udovima i zarobljuje me grijehom koji je još u njima.
24 Bijedna li mene! Tko će me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela, od života u vlasti grijeha?
25 Hvala Bogu! To čini Isus Krist, naš Gospodin. Umom dakle želim služiti Božjemu zakonu, ali zbog grešne naravi svojega tijela robujem grijehu.