1 Gledajte koliku nam je ljubav Otac darovao: da se možemo nazvati Božjom djecom, a to i jesmo. Ali ljudi koji pripadaju ovom svijetu ne poznaju Boga, pa ne mogu ni razumjeti da smo mi njegova djeca.
2 Da, ljubljeni moji, već smo sada Božja djeca, a što ćemo biti poslije, još se nije očitovalo. Ali jedno znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer ćemo ga vidjeti onakvim kakav on doista jest.
3 Tko ima tu nadu u njega, čisti se od grijeha, kao što je i on čist.
4 Tko god čini grijeh, krši Božji zakon, jer je grijeh protivan Božjemu zakonu.
5 Znate da je Isus došao da odnese naše grijehe i da u njemu nema grijeha.
6 Tko god ostaje u njemu, ne čini grijeh. A tko griješi, nije ga ni vidio ni upoznao.
7 Djeco draga, ne dopustite da vas itko glede toga zavede. Tko čini pravdu, čini je zato što je pravedan kao što je i Krist pravedan.
8 Nastavlja li tko živjeti u grijehu, to pokazuje da pripada đavlu koji je u grijehu od početka. Ali Božji Sin je došao uništiti đavolska djela.
9 Tko je rođen u Božju obitelj, ne živi u grijehu jer je u njemu Božje sjeme, pa više u grijehu i ne može živjeti; u njemu je započeo novi život - rođen je od Boga.
10 Božja se djeca od đavolske raspoznaju po ovome: tko ne čini pravde i tko ne voli svoju braću, ne pripada Bogu.
11 Jer tu smo poruku, da volimo jedni druge, primili još na početku.
12 Ne smijemo biti poput Kajina, koji je pripadao Zlome i ubio svojega brata. Zašto ga je ubio? Jer su mu djela bila zla, a djela njegova brata pravedna.
13 Ne čudite se stoga, draga braćo, ako vas svijet mrzi.
14 Volimo li svoju braću, znat ćemo da smo prešli iz smrti u vječni život. Onaj tko ih ne voli, još je uvijek mrtav.
15 Tko god mrzi svojeg brata, u srcu je ubojica, a znate da nijedan ubojica u sebi nema trajnoga, vječnog života.
16 Pravu smo ljubav spoznali jer je Krist za nas dao svoj život. Tako smo i mi dužni dati život za svoju braću.
17 Ali ima li tko zemaljskih dobara te dobro živi, a vidi svojeg brata u potrebi i ostane pred njim tvrda srca - kako da ljubav Božja ostane u njemu?
18 Nemojmo, djeco draga, voljeti samo riječju i jezikom, već djelom i iskreno.
19 Po tome ćemo znati da smo od istine i umirit ćemo pred Gospodinom svoje srce
20 ako nas ono u bilo čemu osuđuje. Jer Bog je veći od našeg srca i znade sve.
21 Dragi moji, ako nas savjest ne osuđuje, možemo hrabro i s pouzdanjem doći k Bogu
22 i dobit ćemo od njega sve što zatražimo jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što mu je drago.
23 A njegova je zapovijed: da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da volimo jedni druge kao što nam je on zapovjedio.
24 Tko je poslušan Božjim zapovijedima, živi u Bogu i Bog u njemu. A da on živi u nama, znamo po Duhu kojega nam je poslao.