1 Isus reče učenicima: "Nemoguće je da ne bude napasti, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast.
2 Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.
3 Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje.
4 Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: 'Žao mi je', oprosti mu!
5 "Treba nam više vjere", kazaše apostoli Gospodinu. "Reci nam kako da je dobijemo."
6 "Da imate vjere koliko je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušala bi vas.
7 Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti.
8 Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti.
9 Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao.
10 Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: 'Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.'"
11 Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje.
12 Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje
13 i počnu vikati: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
14 Kad ih opazi, Isus im reče: "Idite i pokažite se svećenicima!" Oni krenu i putem ozdrave od gube.
15 Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas.
16 Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.
17 Isus upita: "Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica?
18 Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?"
19 Čovjeku zatim reče: "Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila."
20 Farizeji upitaju Isusa: "Kada će doći Božje kraljevstvo?" "Ono ne dolazi tako da se može vidjeti.
21 Neće se moći kazati: 'Evo ga, ovdje je!' ili 'Ondje je!' Božje kraljevstvo je među vama.
22 Poslije je opet o tome razgovarao s učenicima. "Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti Sina Čovječjega barem na jedan dan, ali nećete moći.
23 Tada će vam govoriti: 'Eno ga ondje!' i 'Evo, ovdje je!' ali ne idite i nikamo ne jurite tražeći me.
24 Jer dolazak Sina Čovječjega vidjet će se poput munje koja sijevne na jednom kraju obzora, a odbljesne na drugome.
25 Ali najprije moram mnogo pretrpjeti i ovaj me naraštaj mora odbaciti.
26 Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba.
27 Ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u korablju. A tada je došao potop i sve ih uništio.
28 Bit će slično kao i u Lotovo doba: jeli su i pili, kupovali i prodavali, obrađivali zemlju i gradili
29 sve do jutra kada je Lot otišao iz Sodome. A tada su s neba zapljuštali oganj i sumpor i sve ih uništili.
30 Jednako tako ljudi neće ništa slutiti do dana kad će se pojaviti Sin Čovječji.
31 Tko se toga dana nađe izvan kuće, a stvari su mu unutra, neka ne ulazi da ih uzme. Tko bude u polju, neka se ne okreće natrag prema gradu!
32 Sjetite se Lotove žene!
33 Tko bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvat će ga.
34 Kažem vam, od dvoje ljudi koji te noći budu spavali u istoj postelji jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.
35 Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti."
37 "A gdje to, Gospodine?" upitaju učenici. Isus odgovori poslovicom: "Gdje bude strvine, skupljat će se strvinari."