1 Isus ispriča učenicima prispodobu da ih pouči kako se uvijek treba moliti i nikada odustajati:
2 "Bio je u nekome gradu sudac. Niti se bojao Boga niti je mario što misle ljudi.
3 A u tomu je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: 'Obrani me od mojega tužitelja!'
4 Sudac dugo nije mario za to, ali napokon reče: 'Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,
5 obranit ću tu udovicu jer mi stalno dodijava, da me ne dolazi vječno gnjaviti!'
6 Čujete li što je rekao nepravedni sudac?" upita Gospodin.
7 "Neće li Bog onda obraniti svoje izabranike koji danonoćno vape k njemu? Hoće li odgađati da im pomogne?
8 Kažem vam, žurno će im stati u obranu. Ali kad se ja, Sin Čovječji, vratim, hoću li naći vjere na zemlji?"
9 Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:
10 "Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza.
11 Ponosni se farizej u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.
12 Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.'
13 A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: 'Bože, smiluj se meni grešniku!'
14 Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni."
15 Isusu su dovodili i vrlo malu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Kad su to opazili, učenici su priječili da to čine.
16 Ali Isus ih dozove i reče: "Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo.
17 Zaista vam kažem, tko ne prihvati kraljevstvo Božje poput te dječice, nikada neće u njega ući!"
18 Neki uglednik upita Isusa: "Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?"
19 "Zašto me zoveš dobrim?" upita ga Isus. "Dobar je samo Bog i nitko drugi.
20 A zapovijedi znaš: ne čini preljub, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!"
21 "Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti", odgovori čovjek.
22 "Još ti jedno nedostaje", reče mu nato Isus. "Idi i prodaj sve što imaš, a novac podijeli siromasima pa ćeš steći blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!"
23 Kad je to čuo, čovjek se ražalosti jer je bio vrlo bogat.
24 Videći to, Isus reče: "Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!"
26 Koji su to čuli, pitali su: "Pa tko se onda uopće može spasiti?"
27 "Ljudima je to nemoguće učiniti, ali Bogu je moguće", odgovori im Isus.
28 Petar reče: "Mi smo ostavili sve svoje i pošli smo te slijediti."
29 "Zaista vam kažem, nema toga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu zaradi Božjega kraljevstva
30 a da neće već na ovome svijetu primiti mnogo više, a u budućemu svijetu i vječni život."
31 Isus okupi Dvanaestoricu i reče im: "Evo, idemo u Jeruzalem. Ondje će se na Sinu Čovječjemu ispuniti sve što su napisali proroci.
32 Predat će ga Rimljanima, izrugivat će mu se, zlostavljati ga i popljuvati.
33 Izbičevat će ga i ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti."
34 Ali oni nisu ništa od toga razumjeli. Značenje tih riječi bilo im skriveno pa nisu mogli razumjeti o čemu govori.
35 Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio.
36 Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to.
37 "Prolazi Isus Nazarećanin", kazaše mu.
38 On nato poviče: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
39 Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
40 Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:
41 "Što želiš da ti učinim?""Da progledam, Gospodine!" zamoli on.
42 A Isus mu reče: "Progledaj! Tvoja te je vjera spasila."
43 Slijepac smjesta progleda i krene za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.